Festival za odrastanje
Međunarodni dječji festival Šibenik – Hrvatska jedan je od najljepših dvoraca na svijetu. On je dvorac po mjeri svakog djeteta koje ga očekuje i dočekuje, kojemu djeca i šezdesetgodišnja tradicija čuvaju zidine, u kojem se ono što je bilo i ono što će biti naslanjaju i potpomažu u mašti. A tamo je svaki dvorac najsigurniji. Svako dijete čuva ga svojom upornošću da se ušulja u igru i da s njom traje, na način koji je bio lani i koji će biti i slijedeće godine. Pomalo isti, pomalo drugačiji – kao u svakoj igri. U međuvremenu sad smo i ovdje, ponovno u Šibeniku, kako reče jedna djevojčica, u godišnjem dobu radosti.
Međunarodni dječji festival u Šibeniku mjesto je koje bi ponajprije trebalo doživljavati kao projekciju budućnosti. Jasno mi je da vrijeme doživljavamo kontinuirano, osim u nekim trenucima kad se čini da se ono prelama, da se prošlost i budućnost više ne susreći i da sastavni veznici prerastaju u rastavne, što je uvijek teško prihvatiti. Prvi put dogodilo se to u Domovinskom ratu, drugi put se upravo događa. Taj prvi put odrasli su djecu skrili u podrume i tvrdili im da postoji bolji svijet i da on već dolazi. To su im tvrdili i rijetki umjetnici koji su se po prekinutim cestama ipak našli u njihovim skloništima.
Festival je oduvijek bio mjesto za poticaj, ponajprije veselja i kreativnosti. U mehanizam kojim su vladali odrasli, a kojim se promišljao i otvarao prostor za djecu mnogi su ljudi kroz šezdeset proteklih godina ulagali svoje znanje, domišljatost i ljubav, svoju nervozu, dvojbe, predodžbe i vizije ne bi li ih djeca prepoznala i iz njih gradila osobne svjetove. Godine su napravile svoje, a festival je postao obveza odraslih i neupitnost za djecu. Mjesto na kojem su kreativnost mladih i kreativnost odraslih dane pretvarali u žurbu, doživljaj, trajni zagovor odrađenog da bi se čekalo novo. Kroz šest desetljeća izrasli su ljudi koji su se s festivalom rodili i za koje grad bez festivala nije moguć.
Pjesnik i nezaobilazan lik festivalske povijesti, Jakša Fiamengo u jednoj svojoj knjizi pjeva o djetetu koje promišlja što će raditi kad bude odraslić. Danas, šezdesetak festivalskih godina nakon početka, mnogi odraslići brinu o godišnjem dobu u kojem će s novom festivalskom djecom ili unucima ponovno krenuti prema gradskim trgovima i ulicama… Traumatično je biti odraslić kad vam kažu da s drugima morate biti dobri na dva metra, kad se ne možete zagrliti, kad u plesnim koracima izostaju tango i valcer koje nekako treba naučiti do mature. Šezdeset festivalskih godina nakon početka djeca će konačno diktirati festival. Ove godine učit ćemo od njih kako, uz mnoge mjere od opreza, biti zaigran, biti prijatelj, biti graditelj, biti… Jakšu više nećemo sresti u Šibeniku, ali trajno nam se susretati s njegovom porukom: Dijete je Gradu festival! Na odraslima je da to osvijeste i skupa s djecom nauče kako premostiti vrijeme do one neminovne budućnosti u kojoj će Ljetna pozornica i skale na Dobriću ponovno biti međunarodna gledališta i igrališta!
Sretan vam i veseli prolazak kroz šezdeseta festivalska vrata!
Vaša Grozdana Cvitan
